Design Thinking Ukratko

Design thinking je kao koncept skup metoda i alata za rješavanje poslovnih problema postao širom prihvaćen tek proteklih nekoliko desetljeća, a velike zasluge pripisuju se američkoj savjetodavnoj i dizajnerskoj tvrtki IDEO i njihovoj suradnji sa Sveučilištem Stanford. Temeljni fokus modela je na interdisciplinarnom pristupu usmjerenom na čovjeka. Tvrtka je 2001. godine stvorila jedan od najpopularnijih modela dizajnerskog razmišljanja, nazvan "3 I" (Inspiracija, Ideja i Implementacija).

Što je Design thinking?

💡Design Thinking odnosi se način razmišljanja koja koristi dizajnerov senzibilitet i metode, kako bi se uskladile potrebe pojedinaca s onim što je tehnološki izvedivo te s onim što izvediva poslovna strategija može pretvoriti u vrijednost za kupca i tržišnu priliku.

💡 Design thinking temelji se na sposobnosti za intuitivnost, uočavanje obrazaca, stvaranju ideje s emocionalnim i funkcionalnim značenjem i osobnog predstavljanja na drugačije načine (ne samo riječima i simbolima).

Design thinking pristup treba promatrati kao sustav međusobno preklapajućih područja:

1️⃣ INSIPRACIJA

2️⃣ IDEJA

3️⃣IMPLEMENTACIJA

INSPIRACIJA se odnosi na problem ili priliku koja motivira potragu za rješenjima, IDEJA se bavi procesom stvaranja, razvoja i testiranja različitih ideja, a IMPLEMENTACIJA je model koji unosi fazu dizajna u primjenu u svakodnevnom životu.

U praksi, projekti mogu prolaziti kroz faze INSPIRACIJE, IDEJE i IMPLEMENTACIJE više puta kako bi se na taj način projekt preispitao i uskladio sa eventualnim drugim mogućim rješenjima

INSPIRACIJA - prepoznavanje problema i otkrivanje novih perspektiva pristupu njegova rješavanja – Imam izazov. Kako da mu pristupim?

Početna točka faze inspiracije je sažetak (brief) sa osnovnim informacijama o ograničenjima kao i o ciljevima koje treba ispuniti (kao što su prodajne cijene, dostupne tehnologije i tržišni segmenti). Nakon što je brief dovršen, treba se istražiti koje su želje ljudi.

IDEACIJA - podrazumijeva osmišljavanje ideja za rješavanje problema i stvaranje prototipova koji ideje čine opipljivima – Nešto sam naučio; Kako to tumačiti i izraziti svoje ideje?.

Ovaj korak podrazumijeva sintezu svih dostupnih informacija iz prethodnog analitičkog koraka s čime se razvijaju različita moguća rješenja i koncepti. Linus Pauling, znanstvenik koji je osvojio dvije Nobelove nagrade, izjavio je: "Da biste imali dobru ideju, prvo morate imati mnogo ideja." Istinske nove ideje dovode u pitanje trenutno stanje i ističu se iz gomile, tj. nude potpuno nov odgovor na problem za koji ljudi prije nisu bili svjesni.

Implementacija je treća faza dizajnerskog razmišljanja, kada se najbolje ideje razvijene tijekom ideje pretvaraju u opipljiv proizvod. Izrada prototipa je u središtu ove arene, gdje se ideje pretvaraju u robu i usluge koje se testiraju, ponavljaju i usavršavaju. Koristi se ITERACIJA - kontinuirano eksperimentiranje na temelju povratne informacije korisnika o predloženom rješenju problema – Imam prototip; Kako ga testirati i poboljšati u suradnji s korisnicima?

Dizajn usmjeren na čovjeka je pristup rješavanju problema koji je usmjeren na ljude za koje dizajnirate proizvod. Počinje utvrđivanjem tko je vaš korisnik i koji je njegov problem, a zatim završava pronalaženjem rješenja koje je prilagođeno njemu. Srž dizajna usmjerenog na čovjeka ("HCD") je duboka empatija. HCD model je proces razmišljanja i djelovanja koji kombinira inspiraciju, ideju i provedbu, ili kao što sugerira kratica HCD: Čuti – Stvoriti – Isporučiti (Hear – Crate – Deliver).

Proces "Čuti" uključuje proces učenja od samog početka – pokušavaju se shvatiti problemi, potrebe i nade ljudi. Stoga je slušanje iskustava, problema i potreba ljudi i drugih dionika ključno u ovoj fazi. To se obično radi kvalitativnim istraživanjem kako bi se promatralo okruženje za koje namjeravate osmisliti rješenje.

Faza “Stvaranje” je proces prikupljanja i strukturiranja prikupljenih podataka, koji se zatim analiziraju i potom konceptualiziraju. U praksi to podrazumijeva organizaciju sastanka i okupljanje skupine zainteresiranih dionika kako bi se strukturirala i predstavila saznanja (ključne informacije iz prethodne faze „Hear“) te kako bi se došlo do puno ideja vezanih uz identificirani ključni izazov/problem. Sudionici bi trebali biti one osobe koje se susreću sa specifičnim problemom kao i ljudi izvana. Unutar ovog procesa zajedničkog kreiranja ne bi trebalo postojati ograničenja – nužno je razmišljati izvan okvira kao i razmišljati o idejama koje u početku možda neće izgledati praktične. Tijekom procesa evaluacije nakon ovog prikupljanja ideja, uklanjate neizvedive ideje i poboljšavate one koje su identificirane kao praktične prema rješenju.

Nakon što se došlo do nekih privlačnih ideja, vrijeme je da se razmisli o tome kako ih učiniti realističnim i provedivim. U ovoj fazi razvija se opipljiv proizvod izradom prototipa identificiranih rješenja. Na ovaj način, kada dobivate opipljiv proizvod ili uslugu koju možete (trebate) testirati i poboljšati na terenu u interakciji s ljudima za koje ste i s kojima ste osmislili rješenja. Ova sukreacija omogućuje dobivanje povratnih informacija izravno od krajnjeg korisnika te također omogućava kontinuiranu prilagodbu i poboljšanja rješenja. Paralelno, uz razvoj prototipa odnosno proizvoda ili usluge treba razmišljati o stvaranju partnerstava, razvoju poslovnog modela i dr.